talijanski botanicar Baldaci je crnogorsku
prirodu opisao kao »poeticnu i pateticnu« misleci na patetiku kontrasta i poetiku
raznovrsnosti koje su zastupljene u Crnoj Gori. Ova, za jednog
naucnika
neuobicajena terminologija definise sustinske vrijednosti crnogorske ekoloske
riznice, a one nisu sadrzane u brojnosti, vec u raznovrsnosti biljnih i zivotinjskih
vrsta. Impresivno bogatstvo floristickog sastava oduvijek je predstavljalo izazov za
strane i domace biologe.Ovdje su vrsili botanicka istrazivanja nasi najveci botanicari
poput J. Pancica, L. Adamovica i N. Kasanina kao i brojni naucnici iz inostranstva.
Svaki kvadratni metar crnogorske prirode
naseljen je najrazlicitijim biljkama i zivotinjama.U Crnoj Gori raste oko 3000 biljnih
vrsta i podvrsta, od cega 212 predstavlja balkanske endemite, a 22 su zastupljene samo u
Crnoj Gori. Ovdje je do sada otkriveno duplo vise biljaka nego u Velikoj Britaniji ili
Njemackoj. Samo na Biogradskom jezeru raste 86 vrsta drveca. Pomenimo smrcu, jelu, bukvu,
brijest, hrast, javor, jasen,
lipu koji su karakteristicni za planinske oblasti. Biogradska
gora je pored Perucice u Bosni jedina prasuma u Evropi, a svakako je najtipicniji
predstavnik prasumskih ostataka u Evropi. Jos su stari crnogorski vladari uvidjeli njenu
jedinstvenost i znacaj i stavili je pod zastitu i tim gestom na neki nacin anticipirali
razvoj ekoloske kulture u Crnoj Gori. Mnoga stabla u ovom Parku su stara preko 500 godina.
Na Durmitoru, Sinjajevini i Prokletijama raste rijetki
alpski cvijet runolist. U pivskom selu Borkovici O. Blau je 1869. otkrio rijetku biljku,
planinski razlicak, a J. Pantocek je putujuci Crnom Gorom pronasao dosta novih biljaka. Na
Komovima je otkrio dvije nove vrste ljubicica, od kojih je jednu prozvao imenom kralja
Nikole. Pancic je na arealu izmedju Durmitora i Komova otkrio i proucio osam novih
biljaka.
U okrilju ovako pitoreskne vegetacije okrilje su nasle
mnogobrojne zivotinje.
Na Biogradskom jezeru je uobicajen prizor dolazak jelena, kosuta i srna na pojilo, a
visoko nad gorom nadlijecu orlovi krstasi. Iz mocvarnih rukavaca cuje se roktanje divljih
svinja, a i medvjed je cest
posjetilac.
U visim seoskim oblastima u kojima se zadrzao polunomadski nacin zivota i obicaj da se
stoka preko ljeta vodi na ispasu u planine, cobani cesto imaju bliske susrete sa vukovima
i medvjedima. Oni se nekad toliko osmjele da se nocu spustaju do katuna i torova sa
stokom. Najreprezentativnija ptica je svakako suri orao iz Prokletija.
Pomenimo i neobicnog kicmenjaka, jednu vrstu rijetkog vodenog gustera koji je na meti
interesovanja brojnih zoologa, a zivi u Bukumirskom jezeru, na 1430 m nadmorske visine.
U Crnoj Gori se nalazi
tri cetvrtine evropske ornitofaune. Skadarsko jezero
je najveci pticji rezervat u Evropi. Ovdje se mogu naci kolonije pelikana, kao i
kormorana, caplji, vodenog bika, crnog ibisa i mnogih drugih ptica. Ispod mirne jezerske
povrsine po kojoj plutaju cvjetovi lokvanja i rijetke biljke kasoranje skriva se brojna
riblja populacija. Krap, ukljeva i pastrmka su narocito poznati, a posljednjih dvije vrste
nema vise nigdje u Evropi.